POD Depression radio show
PESME :: 2004 2005 2006 2008

:POP DEPRESSION SOUL FOOD PESME 2005

Krajem 2004. godine, kao novu rubriku na sajtu popdepression.com, uveo sam Soul Food, koja je za cilj imala da predstavi neke "posebne" pesme iz te godine (uz "mala" odstupanja) koje su mojim prijateljima i kolegama bile "posebno" drage.

Godinu dana kasnije, rubrika se "obnavlja", a ovoga puta želeo sam da "contributors" budu Steve Wynn, Robert Fisher, Jason Molina, Oto Oltvanji, Žikica Simić, Ken Stringfellow, Svetlana Đolović, Gordan Paunović, Aleksandra Nikšić, Dragan Ambrozić, Slobodan Vujanović/Freedom, Goran Tarlać, Dario Stajić, Moma Rajin, Miloš Ivanović Kepa i Aleksandar Lazarević.

Hvala svima na vremenu i trudu. Nadam se da ću moći da vam se odužim jednom...


Steve Wynn
BECK "QUE ONDA GUERO"
[Guero_Geffen]

Volim ovu pesmu. Ovo je moja omiljena pesma godine. Slušao sam je u svojoj sobi, sa slušalicama na glavi, u kombijima, dok sam šetao ulicama i dok sam se vozio u metroima - više nego ijednu drugu ove godine.

Ima tako puno razloga zašto volim ovu pesmu. Uvlači mi se pod kožu, a ja ne mogu ništa. Čini da jedna tako savšena stvar izgleda tako lako. Genijalna je. Oduševim se kada usred pesme onaj glas odjednom "iskoči" i objavi "Idem na časove keramike."

U isto vreme to je nostalgičan povratak u prošlost (u rane devedesete - da li zaista možete da budete nostalgični za stvarima od pre samo 15 godina?), koji se ne čini nepotrebnim ili bezvrednim.

Ovo je super pesma na fantastičnoj ploči, koju je napravio umetnik koga kao da mnogi potcenjuju ili bar olako prihvataju u ovom trenutku.

Ali, pre svega, volim ovu pesmu jer me podseća na mesto odakle sam potekao. Dok je slušam, osećam se kao da šetam kroz Silverlejk, u Los Anđelesu.

Iako sam zaista srećan što živim u Njujorku sada, u srcu sam i dalje "u Kaliforniji" i zaista je lep osećaj kada vam delić rodnog grada "ulazi u uši" s vremena na vreme.



Žikica Simić
DELBERT McCLINTON "DOWN INTO MEXICO"
[Cost Of Living_New West Records]

"Bluz je kad te prevari žena i uzme ti lovu", govorili su stari bluzeri koje smo imali prilike da vidimo i čujemo u filmovima iz serijala Martin Scorsese Presents Blues. U tom smislu pesma "Down Into Mexico", sa novog albuma Delberta Meklintona "Cost Of Living", je arhetipski bluz napev. Glavnog protagonistu varaju i uzimaju mu lovu. Čine to žena kojoj je verovao i njen ljubavnik. Muškarac-dečak i žena-kučka odigrali su još jednu scenu iz večitog igrokaza. Slično kao što bogomoljka proždire mužjaka posle kopulacije, tako ovde ženka puca u grudi svog partnera.

Ovaj Meklintonov napev u skladu je i sa novom devizom rokerskog delovanja koju je promovisao Džek Vajt: "Priču treba ponovo ispričati". Storija koja se pripoveda već je bezbroj puta ispričana u rok pesmama i dobrim filmovima. Najviše liči na onu iz filma "Beg" Sema Pekinpoa. Mislim da nije bez veze u tekstu dva puta upotrebljena reč "getaway", kako glasi originalni naziv tog filma. Glavni junak napeva, definisan kao očajni očajnik ("desperate desperado"), sanja ultimativni rokerski san: on, naime, veruje, slično kao Pajk Bišop i njegovi kompanjoni, da se negde, "dole niz put", u Meksiku, nalazi davno izgubljeni dom.

Metak u grudi, kojim ga daruje neverna draga, metafora je uzaludnosti njegove nade. Savršena izvođačka veština Delberta Meklintona, ovog puta propuštena kroz prizmu čije stranice čine profinjena ironija, elegantni cinizam i suptilna mizoginija, čine da ovaj napev klizi kao gutljaj hladnog piva kroz žedno grlo.

"Down Into Mexico" je istovremeno savršena bluz balada i poetski esej o glavnim toposima rokerske mitologije.


Robert Fisher
SOUTH SAN GABRIEL "CHARRED RESENTMENT THE SAME"
[Carlton Chronicles: Not Until the Operation’s Through_Misra Records]

Ovo je prva pesma na albumu "Carlton Chronicles", upečatljivoj "pripovednoj" ploči sastava South San Gabriel.

Pesma je na misteriozan, elegantan i delikatan način "stvorena iz vazduha" na takav način, da joj se stalno vraćam i vraćam...


Jason Molina
JOHNNY CASH "LET THE LOWER LIGHTS BE BURNING"
[Unearthed Box Set_Sony]

Ove godine "dublje" sam istraživao jednu staru pesmu, koju sam svojevremeno čuo u Zapadnoj Virdžiniji. Nikada baš nisam bio tip koji rado odlazi u crkvu, ali bilo je nešto zaista prelepo u tim jednostavnim pesmama koje smo tamo pevali, tako da sam otkrio da se ipak radujem tim odlascima. Celog života veliki sam fan Džonija Keša. Čak sam jednom svirao na parkingu ispred mesta gde je Keš nastupao, ne bih li eventualno skupio dovoljno novca za kartu. Sa novim filmom o njegovom životu i stalnim re-izdanjima albuma i retkim pesmama koje se pojavljuju, otkrio sam mnogo "novih" pesama, a među njima i jednu posebnu - koju sam kao jako mlad pevao i koja, čini mi se, nije dobila pažnju koju zaslužuje.

Za "Soul Food" "prilažem" jednu prelepu pesmu: "Let the Lower Lights Be Burning". U pitanju je kratka i moćna gospel pesma za koju me vežu lepe uspomene, a "slike" koje me obuzimaju obraćaju mi se na sličan način, kojim, čini mi se, komuniciraju dobra poezija i naivna umetnost. Keš je snimio ovu pesmu dva puta (bar ja za toliko verzija znam) - prvi put za "Kolumbiju", neposredno posle napuštanja "San Rekordsa". Drugi put snimio je fantastičnu akustičnu verziju pesme, koja je dostupna na četvrtom disku boks-seta "Unearthed".

Počeću sa ranom verzijom, koju odlikuje misteriozni i pomalo uznemirujući aranžman. Čuju se orgulje, klavir, gitare, "kantri" hor i duboko zakopan u miksu sa jedva primetnim karakteristikama "zvuk" koji će večno biti prepoznatljiv kao glas Džonija Keša. U ovoj verziji taj glas se baš muči da se uklopi u studijske okvire, ali to kao da stvara neku "tenziju" u pesmi, koja mi se jako dopada. Izuzetno poetična ali i dalje jednostavna poruka nekako se provlači, i pored ne-gospel upotrebe svih standardnih gospel elemenata, posebno orgulja i hora.

Onda, skoro 30 godina kasnije, Keš se vraća ovoj pesmi, ovoga puta sa Rikom Rabinom i akustičnom gitarom. Ova pesma, očigledno, oduvek je bila bliska Džonijevom načinu razmišljanja i osećam se počastvovanim kada je slušam ovakvu - brižno i odmereno komponovanu i sa pažljivo uklopljenim (skoro) simboličkim stihovima. Taj put koji je pesma "prošla": od nešvilske verzije gospel pesme, do finalne - brižno "dizajnirane" pesme u kojoj su samo čovek i njegova gitara, za mene je bio velika škola ove godine. I stihovi, takođe, imaju svoj "dvostruki" život, iako se bazirani na delovima "Jevanđelja po Mateji". Sama slika "broda koji se izgubio u oluji", jasna je skoro svakom ljudskom biću. Kao i ideja da se duša prenosi nekom vrstom "čamca", koja je stara baš koliko i zvezde.

Kao autor pesme potpisan je P. Blis, a prilažem i stihove onako kako su publikovani u "Heavenly Highway Hymns" br. 299. Mislim da je vrlo zanimljivo to što je treći stih prisutan samo u verziji koju je Keš snimio sa Rabinom. Izgleda kao da posle svih ovih godina, taj stih nosi neku posebnu težinu...


Oto Oltvanji
LADYTRON "DESTROY EVERYTHING YOU TOUCH"
[Witching Hour_Rykodisc]

Kao što sam čovek romana, ne kratkih priča, tako sam čovek albuma, ne singlova. Uvek bio. Pesme najčešće doživljavam kao poglavlja koja su tu da grade širu sliku, teško dostižnu atmosferu, priču komplikovaniju i sveobuhvatniju od života trominutnog radijskog singla. I ne pričam o konceptualnim albumima. Ako, pak, u svojoj koleričnosti zastanem dovoljno dugo da se zagledam u pojedinačne bisere, volim da su sjajni, slatki i svarljivi. Savršeni mali pop proizvodi. Ili bar da su tužni. (Takođe, nije loše ni ako je video-spot koji ih prati animiran. Lakše zadržava pažnju dece i infantilnih.)

Bilo je toliko načina da se odradi ovo. Za svoju pesmu godine 2005-te mogao sam da izaberem intimni trenutak koji ne želim da podelim ni sa kim ("Bad Timing", dEUS), uzrok neizmernog užitka koji ne propušta da mi razvuče lice u osmeh ("Dare", Gorillaz), manipulatora koji me škaklja na pravim mestima ("Banquet", The Bloc Party), nadmoćan "indie" hit ("Power Out", Arcade Fire), obavezan shock-value guilty pleasure ("Hollaback Girl", Gwen Stefani), ili ono što nema konkurenciju (bilo šta sa Lullabies to Paralyze QOTSA; triling Pop depresije -- "'You Got a Killer Scene There, Man'", "Long Slow Goodbye" i "I Never Came" -- savršeno se poklapa sa mojim favoritima). (Taktika je poznatija i pod imenom, "lepo se traži jedna stvar, ali ja ću uprkos tome pokušati da uvalim što vise".)

Na kraju sam se odlučio za pesmu koja objedinjuje sve pomenuto. Naslova se ne bih postideo na nekom svom pisaniju. "Destroy Everything You Touch": gitare u braku sa elektronikom; alternativa a disko; pop, ali sirov; Depeche Mode za nas neljubitelje istog; nesebična upotreba melodijskih linija koje bi neko rasuo na vise siromašnijih pesama; frontalni napad "zidom zvuka" zarad kvarnog emotivnog udarca. Preko naizgled prostog teksta, bes, mizerija i ciničan odnos prema oba. A može uz nju i da se pleše.

Dakle, savršena pop-pesma. A otkad nam je to tako bitno? I kada je meni to postalo bitno? Ne znam. Ali znam da su retke, i sve ređe, i zato uživam u njima, i uživam u ovoj.



Ken Stringfellow
THE ALTERNATIVE CHAMPS "SWIMMING IN A POOL"
[Welcome To Fort Awesome_Mo Risen Records]


Pesma koja me razveseli svaki put kada je čujem... prvi put čuo sam je na nekoj "random" kompilaciji iz prošle godine...Bog zna odakle mi...ali na "pravoj" ploči nije bila objavljena sve do ove godine i puštao sam je da je čuju toliko mnogo ljudi u 2005. da je ovo bila glavna zabava za mene u tom periodu! Pesma se zove "Swimming In A Pool," a grupa je the Alternative Champs. Nalazi se na njihovom albumu 'Welcome to Fort Awesome'... ima je na downloadu na Itunesu...anyway...šta da kažem o njoj...a da bude "skroz istinito"; ko su ovi ljudi? Da li su mladi? Stari? Braća? Belci? Da li se samo zezaju? Da li su iskreni? Zaista nikada to nisam želeo da znam--samo pustim pesmu još jednom, i još jednom i još jednom... A osmeh mi je i dalje na licu. Uživajte!



Svetlana Đolović
ANTONY & THE JOHNSONS "FRANKENSTEIN"
[Hope There's Someone EP_Secretly Canadian]

‘- Zamišljam da ovako treba da izgleda prava ljubav – plutanje kroz tamno, mračno nebo.
-... sa kozom koja svira violinu....
- ...pa da, sreća nije sreća bez koze koja svira violinu.’

...razgovarali su Džulija Roberts i Hju Grant gledajući Šagalovu sliku ‘Mariee’, u jednom od mojih omiljenih filmova Nothing Hill.  I tako sam ja,  tokom tog nekog sedamnaestog gledanja, u trenutku našla idealnu sliku za ’moju’ pesmu.

Slaba sam na Entonija, priznajem. Potpuno nekritična. Kupio me odavno. Još kao opskurna kraljica njujorških kaberea. I sada kad je postao miljenik masa i štićenik svih gej lobija ovog sveta, volim ga, jer on mi je kao sestra. Kao junakinja iz nekog od mojih omiljenih filmova - kao Kejt Vinslet u ’Razum i osećajnost’ ili ’Eternal Sunshine’, kao Emili Votson u ’Kroz Talase’, kao Holi Hanter u ’Klaviru’... volim Entonija jer voli bez ostatka, do kraja, do najdubljih dubina, do mraka. I uvek mi iznova, hiper dramatično, otkriva čudesne tajne tog ljubavnog zanosa.
Pa ipak, ova pesma polako i dugo se uvlačila pod kožu. I rešila tu da ostane.

Frankenštajna sam zavolela zbog njegovog grandioznog, a krhkog tela - muzičke strukture koja podjednako asocira na song iz nekog mjuzikla, na gospel u slavu Boga i na najuzbudljiviji srceparajući soul, i zbog njegovog iskrenog, pravednog duha – reči koje su istovremeno opomena i nagrada.

Unutrašnja dinamika pesme drži telo u besprekornoj formi –  lagana predigra do euforičnog klimaksa i pažljivo spuštanje – poput najpoželjnijeg partnera, zar ne?

Njena suptilna lirika bavi se najfascinantnijom od svih ljubavnih fascinacija – mirenjem svetla i tame, lebdenja i padanja, udobnosti i nemira. I Frankeštajn je s pravom izabran za idealnu metaforu te ideje. ’Nakaza’ u svakom od nas čezne za ljubavlju. I traži razumevanje. I prihvatanje. Naspram ’hladnoće’  koja je usamljenost, strepnja, otuđenost.  Ali ’nakaza’ i ’hladnoća’ nisu u suprotnosti, jedno potiče iz drugog i u očima voljenog potrebne su samo ruke u čvrstom zagrljaju da nestane svaka briga.

Ovo je pesma o odrastanju. Ne samo zato što se u njoj pojavljuje neizbežna opominjuća figura Mame, već zato što podseća na istinsko značenje pojma ’odrastao’. Iskustvo, kao ključ odrastanja, ukida strah od neizvesnosti i pomaže da upoznaš sebe. Zato u mom i Entonijevom svetu , ’biti odrasla žena’ znači olakšanje, titula koja se nosi s ponosom, ležerno, trijumfalno.

Iskustvo i intuicija , spremnost da se sa povezom na očima pada niz provaliju  sa onim koga je izabralo srce, bez predrasuda, premišljanja, bez merenja -  To je vizija prave ljubavi. 


Miloš Ivanović Kepa
AMADOU & MARIAM "LA REALITE"
[Dimanche a Bamako_WEA]

Nikad nisam bio neki obožavalac sastava Mano Negra. Igrom slučaja, poslednja kupovina pred “ono” bombardovanje, bila mi je prva solo ploča njihovog nekadašnjeg šefa. Manu Chao i njegova životna muzička vizija bili su mi glavni oslonac osmeha u nametnutom hororu, ali i, u godinama koje su usledile, neiscrpno okrepljujuće utočište. Srećnim sticajem okolnosti imao sam priliku na beogradskom koncertu da mu se na svemu i lično zahvalim. Da ne bih dalje lutao van teme, nalazim samo da u prirodi njegova omalena dečačka i nenametljivo dominantna pojava nesebično zrači strahovitim pozitivnim nabojem, potpuno u skladu sa muzikom koju pravi.

Kada mi je gos-n Fridom početkom juna strpao u šake disk Amadou & Mariam, sa naznakom da će mi to sigurno biti ploča godine, dovoljna preporuka već je bila jasno istaknuta oznaka o učešću malog cara na njoj. Pošto (naravno) ništa nisam znao o dotičnom paru, potražio sam informacije na netu. Sećam se da smo Luka (iskreni poštovalac Manu kulta) i ja, tek iz trećeg gledanja spota za ovu numeru, provalili da su oboje slepi!  Potpuno fasciniran činjenicom da neko ko uopšte svetla video nije, pravi zvezdanu tehnikolor muziku, potonuo sam u njihov svemir. Sve je postalo daleko jasnije kada sam odgledao prateći dokumentarac i ustanovio da se svaki bitniji detalj svakodnevnog života Malija našao zvučno uglavljen.

La Réalité je verovatno stvar koju sam najviše puta puštao (i slušao) sa ovog albuma. Ona je prava fatalistička („neki će živeti, ostali će umreti, dok se neko smeje, ostali će plakati, dok neki spavaju, ostali moraju biti na oprezu... i to je stvarnost“) plesna mutant-rege numera sa dominantnom memphis soul bojom Amaduove gitare, ukrašena klasičnim kolažnim Manu dodacima. Spot ima jako socijalno obeležje sa dešavanjem smeštenim u frizeraju i prodavnici robe sumnjivog porekla negde duboko u francuskom predgrađu. U svetlu skorašnjih dešavanja u Francuskoj, tekst pesme, vizuelno pakovanje i pozadinske policijske sirene dobijaju drugačije tumačenje. Meni ništa tu nije slučajno.

I sad zašto baš ova pesma? Zato što se uvek nanovo iznenađujem nezaustavljivom isijavanju njegovog prisustva (retrospektivno preslušavanje njihovih ranijih albuma samo je potvrdilo moju fascinaciju). Zato što bih želeo da sam kao mali upao u isti čabar sa napitkom. I zato što mi se pri svakom slušanju automatski preslikava njegov zarazni kez.



Dario Stajić
FINAL FANTASY "PLEASE PLEASE PLEASE"
[Has A Good Home_Blocks Recording Club]

"...Most of the songs on Has A Good Home were inspired by stuff like Dido, Sade and video game music...My first release, believe it or not, was the music for the game Traffic Department 2192. I had three songs in that game, all CMF files, pre-MIDI stuff. I was 13 when I wrote it. I got paid $200...“ /Owen Pallet – Final Fantasy/

Relief [značenje]. Olakšanje. Nikako da započnem ovaj tekst.

Has A Good Home, manje više solo album, violiniste i pevača Owena Palleta (bubnjar i snimatelj Leon Taheny je sudeći po www.finalfantasyeternal.com drugi član projekta), izdatog pod pseudonimom Final Fantasy nema mnogo veze sa delima Di(l)do i (Markize de) Sade. Tek ukrštanjem imena ovih lepotica s pojmom video igre, mentalni sklop gore navedene izjave donekle funkcioniše. Umetnici su uvek voleli da se igraju skrivalica.

Final Fantasy sam gledao dok je/su "zagrevao/li" Arcade Fire publiku pre otprilike deset meseci, s onu stranu ovogodišnje zime (napisano 24.12.2005). Iako je Minhen oslobođen pre više od šezdeset godina, u publici su se pretežno čuli engleski, "kanadski", "američki" i još pokoji saveznički jezik. Nemački nekako i ponajmanje. Oko 500 militantnih obožavatelja „Funeral“ zvuka ukopano u prva tri rova, ogorčeno je branilo zauzete pozicije. Neviđen krkljanac. Ja sam poslao druga po pivo, vratio se obliven znojem posle pola sata. Šank je bio otprilike 15 metara udaljen od nas. Znali smo, kad muzika krene, nema više ni vremena, a ni prostora za logistiku i manevrisanje.

Posle tri ipo sata čekanja, na binu se popeo (backstage u Feierwerku, kao i na većini minhenskih koncertnih "bina“ ne postoji ) plavokosi Owen.

Žamor i napetost. Par superupućenih insider aplauza i pijanih krikova su me potsetili na neke zvuke sa Nighthawks at the Dinner albuma. OK. Final Fantasy. Owen lagano razvlači gudalo, pritiska neke pedale (foot-operated sampler). Peva. I svira. Tišina u masi. Prvi radoznali pogledi. Prvi-A aplauz. Drugi, treći. I svaki put sve veći.

Pred sam kraj nastupa na binu izlazi, pardon, na binu se penje, tadašnji bubnjar Arcade Fire (Ime? Zaboravio! J ). Owen gudi vrlo odsečno. Pita se, indiskretno: „Ask yourself!  -> Are you a slut?“. Slut [značenje]. Drolja. Odgovara agresivno, In The Army Now glasom: „No you’re not!“. Bubnjar na dobošu prati monolog. Njegove palice, poput krila kolibrija, lebde u izmaglici.

Refren: "Please please please, Don't let your cock do all the work“. Cock [značenje]. Nemoj da ona stvar upravlja s tobom! Owen kaže su glavni motivi njegovih pesama (homo?/hetero?) seks i smrt. "Please please please“ govori i o nerazumevanju ljudske potrebe za "…strip clubs, gay nights, big muscles, tanning and shaving, hair removal..." On se pita, čemu uopšte služi "topless at the beach”?

I zaista, publika kao da je osetila u čemu leže snaga i poruka Owenovog apela razumu koji nestaje pod libiduoznim nasrtajim konzumentskog ludila. "Frenetičan" aplauz. Treba li reći da taj "mali gudač" celo veče nije napuštao binu?

Upravo gledam na MTV-ju kako steroidima uoblikovani 19-ogodišnjak u "Date My Mom" pipa tri mame, da bi se na kraju emisije, eto indirektno odlučio za jednu od tri ćerke, tri skrivene kandidatkinje. Jedna kaže da je njena ćerka izgubila nevinost u trinaestoj, druga da njena ćerka ima velike - šta li već velike - treća? Ne znam ugasio sam TV.

Relief [značenje]. Olakšanje. Neka ovo bude kraj teksta.


Dragan Ambrozić
FEIST “INSIDE & OUT”
[Let It Die_Universal]

Svaki put kad Feist ovo peva, odmah zaboravim da je svilenasti original bio Bee Gees, i moram nekog da pitam "obrada čega to beše..."? I ne mogu da verujem. Verovatno je i tebi isto. Glas u kome je šifra privlačne krhkosti, odneo je pesmu iz milozvučja po narudžbi u oblast igre davanja i predavanja i skrivanja i uzimanja, u konačne ženske iskaze. Pesma koja je bila originalno u muškom licu, baš je to skrivala.

Svaki put kad ta devojka nešto kaže njen glas postaje zvezda. Feist peva odnekud odakle dolazi čulnost, njen glas je zavodljiv zato što ostavlja mesto za nekog pored sebe. Svakako si poželeo da nađeš mesto za sebe u toj pesmi, baš pored glasa, jer glas ti sve vreme pravi mesto pored nje.

Svaki put kad čujem «Inside and out» osetim istu vrstu obuzetosti čula čežnjom. Neću reći ništa više o toj čežnji, jer ona mora da govori iz nestašice, iz odsustva, iz nemanja, a pričati o nemanju jednako je uzaludno, kao i pokušati da se pogledom obuhvati sav prostor između zvezda. Njega uvek ima nešto više nego što smo mogli da zamislimo.

Slušati ovu pesmu, svaki put je kao slušati je jedini put.



Slobodan Vujanović/Freedom
THE KNIFE "PASS THIS ON"
[Deep Cuts_Rabid]


Prvo, dugo vremena sam mislio da se pesma zove "Pass It On". Drugo, iako sam oba albuma The Knife pribavio još 2004, sem povremenog uzbuđenja Bjorkastim popom iz nama večito „standardne“ Švedske nisam se vezao ni za jednu od njihovih pesama. Ali, život je lepši i primetniji kada imate Mašu, a to i vama želim.

Maša sluša i upija muziku na samo njoj znane načine, i, da budem manji mistifikator- ona to radi bez predrasuda, bez predznanja i „bez obzira na sve“, što je u mom poluprofesionalnom preslušavanju muzike gotovo nemoguće (lažu oni koji kažu da mogu!),  a i profesionalno nepreporučljivo i neozbiljno. Maša je, dakle, videla spot za ovu pesmu i pitala me da li je imam, očekujući da ja sve imam. Tako i bi. Naravno da sam je pažljivo preslušao na njeno insistiranje. Ali, (čak i reizdati) The Knife su bili „taaako 2004“, a ima toliko bendova iz 2005 koje tek treba čuti i presluša(va)ti. Međutim, pesma je, sa svojim havajskim introm na ukuleleu (ili čemu god), uvek nalazila načina da bude gostujuća u našim narednim mesecima, bilo da smo na putu do Exita (ako se dobro sećam) ili na ponovnom pohođenju terorizmom pogođenog Kušadasija. "Pass This On" je bezbrižna pesmica, toliko nalik osamdesetima, hladna i ravnodušna, potrošna i neraspadajuća kao plastična čaša. Mene tekstovi pesama i inače ostavljaju „nepismenim“ i slabo obraćam pažnju na njih, ali dozvoljavam da famozni stih „I’m in love with your brother...“ kod nekoga može da raspiri kakve perverznije pobude. Ja sam, ipak, žrtva pomenutog (imitiranog?) havajskog ukulelea, ksilofona, havajofona...

Podseća me na Jean Michel Jarrea, na italo-disco, na megahit Popcorn, na berićetnost moje pred-tinejdžerske mladosti, kada nisam ni slutio kolika je snaga jedne pesme i koliko teških misli, još težih reči i nemilih događaja može da poklekne pred njom. Na samo tri minuta i četrdesetosam sekundi. So, pass this on.


Aleksandra Nikšić
HERMAN DUNE "GOOD FOR NO ONE "
[Not on Top_Track and Field]

Kao i uvek, odluka je pala slučajno, otprilike negde između Slavije i SKC-a, u prepunom trolejbusu koji se zakucao u kilometarskoj koloni dok kasnim na posao. Znajući šta me čeka, nekoliko dana pre toga napravila sam plejlistu inventivnog naziva Odluka sa dvadesetak pesama koje će me, na ovaj ili onaj način – mislila sam – uvek podsetiti na godinu u kojoj je Roj Kin otišao iz Mančestera, Katrina vivisecirala grad koji volim verovatno najviše na svetu, farmaceutska zavera izmislila još jednu griplju prevaru, televizijske serije zamenile film, kratko zaživeo i ubrzo nestao Neon, penzija se približila za još 365 dana i što-šta još.

E, onda je moj najbolji drug Roki odlučio da preskoči tu plejlistu i «ušafluje» svoj izbor, na pola prekinuvši Serža i Džejn 2005, Marka Lanegana i Isobel Campbell i sprečivši mi da čujem Queens of The Stone Age, Twillight Singers, The Devastations, LCD Soundsystem i ostatak Odluke i raketirao album koji sam čula jedva par puta pre toga. Ne samo što je u ovu priču tako uleteo Herman Dune, nego što je, iznebuha, odmah krenula deseta pesma, «Good For No One», i to je bilo to.

Mogla bih sad da se šetkam kroz artističko-otkačenu biografiju ovih Šveđana zakucanih u Pariz, sa toliko projekata sa strane da bi im zavideo i Howie Gelb i bezbroj pesama i ponekad iritantnih kavera, ali neću.

«Good For No One» počinje pritajeno i nonšalantno, i na prvu loptu, zaliči na već poznate neo-folk ispovedničke propovedi kojih je bilo ipak previše u poslednje vreme. A onda, odjednom i surovo, gitaru ojačava tam-tam ritam i tu su još neki zvuci koje se ne trudim da prepoznajem jer me potpuno u sebe uvlači priča koju je svako od nas bar jednom – a neki uvek – preživeo i proživeo, autistično izdeklemovana, protkana onim bolom koji ne može da se ublaži ni ilegalnim ni legalnim supstancama. Ali nema patosa, jer taj tam-tam (koji se možda ni ne zove tako u stručnom svetu) i dalje vozi, poput električne bušilice kojom komšijski majstori započinju svako jutro u ovoj godini. Kao neka pritajena opasnost, dijalog partner oglašen u Julie Doiron samo potvrđuje da žena koja pati, to najlepše radi uz gitaru. Proverila sam da li bi se ovih 4:07 minuta uklopilo u sliku koja je moj konačni test, ono kad Matt Dillon ulazi u okean u «Grace of My Heart», i može, baš kako treba.

Vraćala sam pesmu i vraćala, Roki se nije bunio, niti je pokušavao da ubaci nekog svog favorita. Bez sumnje, to je to.



Aleksandar Lazarević
BORIS KOVAČ "BEGIN-ING"
[The Last Balkan Tango_Piranha-B-92]

Opisati muziku Borisa Kovača znači biti ozbiljan kandidat za Pulicerovu nagradu. Izolovan od sveta po kome neprestano putuje i nastupa, u svojoj kući/studiju u Bukovcu dobro poznate i proživljene emocije i impresije pretvara u zvuke kojima ispisuje svoj životni dnevnik. Na sceni, svi ti zvuci predstavljaju samo podlogu za komunikaciju izme|u muzičara i publike, mimiku i pokrete u savršenom skladu sa zvucima koji dolaze iz zvučnika.

Begin-ing je prva numera i svojevrstan intro albumu The Last Balkan Tango koji predstavlja zaokret u muzičkom kursu B.K. i numera koja se provlači i na naredna dva albuma kroz svoje male inkarnacije, čisto da poveže sve komadiće i podseti da kako sam Boris kaže: "... o glavnoj temi, kao o neizrecivom, ne valja govoriti ... u njoj treba čuti sve ostale ... kič- šta to uopšte znači na kraju vremena ... kada jednom počne valcer zapravo nema kraja ..."

Savršena tekstualna podloga za muziku Borisa Kovača su sabrana dela Miroslava Mandića, koga ste mogli čuti na albumu "Prijatelju kočnice ti..." Obojenog programa, grupe koja je pre 15-ak godina imala sličan način razmišljanja. U bendu B.K. je svirao i Olah Vince, vođa grupe Earth -Wheel-Sky Band, i prvi punker ex-YU. No, to su već neke druge priče, koje imaju mnogo toga zajedničkog.

A Begin-ing ... Begin-ing je lični lajtmotiv 2005.



BECK "Que Onda Guero"
Qua onda jose? Qua onda jose?
See the vegetable man
In the vegetable van With a horn that's honking
Like a mariachi band In the middle of the street
People gather around
Put the dollar-dollar-dollar in the can
Ay wey!, que onda?
Tj cowboys hang around
Sleeping in the sidewalk
With a burger king crown
Never wake 'em up Mas cerveza
Til the rooster crows Vatos de gallos
Qua onda gaero? Qua onda gaero?
Qua onda gaero? Qua onda gaero?

Mondo broncos roll with crowbars
Chingling rancheros on cheap guitars
Abuelitas with plastic bags
Walking to the church with the spanish candles
Daily borracho says 'ique putas!'
Andale, joto, your popsicle is melting
Run better run, da doo run run
Mara salvatrucha in the midnight sun
Gaero, where are you going? Qua onda guero?
Gaero, where are you going? Qua onda gaero?

Rampart boys with loaded rifles
Guatemalan soccer ball instant replays
Mango ladies, vendedores
And a busstop singer
Banda macho chorus
Qua onda gaero? A donde vayas
Qua onda gaero? A donde vayas

ay donde encontrastes ese? En un hoyo
Alla en la en pico
Hey vamos a jugar futbol aha en el griffith park
La pico and vermont
La locura
Yeah now I'm going to lacc
I'm taking a ceramics class
See the vegetable man
James joyce
Michael bolton
Qua onda gaero, where are you going?
Qua onda gaero, where are you going?

Hey what's up gaero?
"you doing pushups?"
No te veo gaero!
El gaero!
Que pasa
Otra vero gaero
I dunno I saw a puppet at tang's
With a mullet and a popsicle.

Hey gaero
Que locura!
Chico

Hey gaero
Yeah bro?
Hehehe, footlong?

Let's go to cap'n cork.


DELBERT McCLINTON "Down Into Mexico"
There was a casino out in Vegas
Had a million dollars on the wall
Got my imagination workin' overtime
I knew I had to have it all
I knew I had to have it all

Sherrie was a dancer; she was a schemer
We came it with a fool-proof plan
She was workin' it from the inside
I was her getaway man Yeah,
I was her getaway man

Takin' it deep down into Mexico
No turnin' back once you go down that road
Just one place for a desperate Desperado to go
Take it deep down into Mexico

It all went smooth and sweet like honey
We got it all and nobody got hurt
Me and Sherrie, we were countin' our money
When that gun slide out of her purse
When that gun slide out of her purse

That's when she told me 'bout her lover man
That's when I knew I was in a terrible mess
She took the blame; he took the money
I took a bullet in my chest
I took a bullet in my chest


SOUTH SAN GABRIEL "Charred Resentment the Same"
My secret lust will now be publicized, I wish to tell you my wish
You in the air with your fluff and stink, I think I want nothing more

And I can see you here/there from the ground, that stupid bliss in your eye
I’ll wait ‘cause I know you’re coming down, then things will change

Things will change for my better
And things will change to your blackest dreams
I will know from your feathers decorating my teeth

My envy for such ability is charred resentment the same
All in the guise of some passiveness, but you mistake…

My slavery to this gravity, your migratorial skills
You laugh from bows, wires and chimney, but things will change

Things will change for my pleasure
And things will change to your darkest fear
I will know from your feathers decorating my fair dreams

You and your pompous-like circumstance (are) like shoehorns right down my throat
This daily strain of hostility is your mistake

For I will wait here patiently, my body low to the ground
With my new, patented surgery things will change

Things will change in my belly
And things will change with your vertebrae
I will know from your feathers decorating my fair dreams


JOHNNY CASH "Let the lower lights be burning"
1. Brightly beams our father's mercy
from his lighthouse evermore
but to us he gives the keeping
of the light along the shore

chorus
let the lower lights be burning
send a gleam across the way
some poor, fainting, struggling seaman
you may rescue, you may save

2. Dark the night of sin has settled
Loud the angry billows roar
Eager eyes are watching, longing,
For the lights a long the shore.
chorus

3. Trim your feeble lamp, my brother,
some poor sailor tempest tossed
Trying now to make the harbor,
In the darkness may be lost


LADYTRON "Destroy Everything You Touch"
Destroy everything you touch today
Destroy me this way
Anything that may desert you
So it cannot hurt you
You only have to look behind you
At who's underlined you
Destroy everything you touch today
Destroy me this way

Everything you touch you don't feel
Do not know what you steal
Shakes your hand
Takes your gun
Once you are on the sun
What you touch you don't feel
Do not know what you steal
Destroy everything you touch today
Please destroy me this way
Destroy everything you touch today
Destroy me this way

Anything that may delay you
Might just save you
You only have to look behind you
At who's underlined you
Destroy everything you touch today
Destroy me this way
Everything you touch you don't feel
Do not know what you steal
Shakes your hand
Takes your gun
Once you are on the sun
Once you touch you don't feel
Do not know what you steal

Destroy everything you touch today
Please destroy me this way
Everything you touch you don't feel
Do not know what you steal
Shakes your hand
Takes your gun
Once you are on the sun
Once you touch you don't feel
Do not know what you steal
Destroy everything you touch today
Please destroy me this way


ANTONY & THE JOHNSONS "Frankenstein"
I am falling into a chasm
I am falling with you in my arms
No wait, these are your arms
Your arms of love
That I'm falling into
Is this a vision of love

When I was a young boy
Mama said, “You better watch out for the fall.”
But now that I’m a grown woman and I know
I know, I know I can see the cold
I can see the cold to the place where he is born

Come on baby, let’s fall
Fall into a chasm
With me, fall into love

And I hope that the vision will never shatter
For as long as I hold on to you
These cold arms

There’s something in these eyes too close for comfort
Now that I’m a grown woman
And I know, I know, I know
I know the call to the place where he is born

You can see these arms
They are big and strong now baby
Well I’ll prove to you these arms
Hold you tight, it's cold, leave baby

Let’s go, it’s time
This is a vision of love
And I'm freezing and I'm falling in the cold
Let's go, oh my, my, let's go


FINAL FANTASY "Please Please Please"
Ask yourself -> Are you a slut?
No you’re not!
Did you forget how much you are worth?
It’s a lot!

Do you remember when
We used to do it all for free?

Your head is shouting please please please
Please please please, don’t let your cock
Do all the work!

Where did you bottle up the gentleman?
Give me your hands! Give me your hands!

All those around you: Please please please
Please please please, what can you do to
Shut us up?!?

You are like a shut-in on the prowl
Every day is like your 1st night off

Since your bail!

But we will never write you off!
We will never write you off!


FEIST "Inside & Out"
Baby, I can't figure it out
Your kisses taste like candy
Sweet lies don't gimme no rise
Oh, what you're trying to do

Livin' on your cheatin'
and the pain grows inside me
It's enough to leave me crying in the rain
Love you forever but you're driving me insane
And I'm hanging on
Oh, oh, oh, oh

I'll win, I'll never give in
Our love has got the power
Too many lovers in one lifetime
Ain't good for you
You treat me like a vision in the night
Someone there to stand behind you
When your world ain't working right
I ain't no vision, I'm the girl
who loves you inside and out
Backwards and forwards with my heart hanging out
I love no other way
What are we gonna do if we lose that fire

Wrap myself up and take me home again
Too many heartaches in my lifetime ain't good for me
I figure it's the love that keeps you warm
Let this moment be forever
We won't ever feel the storm
I ain't no vision, I'm the girl
Who loves you inside and out
Backwards and forwards with my heart hanging out
I love no other way
What are we gonna do if we lose that fire

Don't try to tell me that it's over
I can't hear a word I can't hear a line
No girl could love you more
And that's what I'm cryin' for
You can't change the way I feel inside

You're the reason for my laughter and my sorrow
Blow out the candle I will burn again tomorrow
No man on earth can stand between my loving arms
And no matter how you hurt me, I will love you till I die

I ain't no vision, I'm the girl
Who loves you inside and out
Backwards and forwards with my heart hanging out
I love no other way
What are we gonna do if we lose that fire

Loves you inside and out
Backwards and forwards with my heart hanging out
I love no other way
What are we gonna do if we lose that fire

Inside and out


THE KNIFE "Pass This On"
I'm in love with your brother
What's his name
I thought I'd come by
to see him again
when you to dance
oh what a dance
when you to lough
oh what a lough

does he mention my age
or is he more in to young girls with dyed black hair

I'm in love with your brother
I'd thought I'd come by

I'm in love with your brother
Yes I am
but maybe I
shouldn't ask for his name
and you dance
oh what a dance
And you laughed
oh what a laugh

Does he know what I do and
you'll pass this on, won't you and?
If I asked him once what would he say
Is he willing,
can he play?

I wasn't really looking for some more the some
company on the dancefloor and
Does he know what I do and
you'll pass this on, won't you and?

Does he know what I do and,
you'll pass this on, won't you?
And if I ask him once,
what would he say?
is he willing, can he play?


AMADOU & MARIAM "La Realite"
Refrain] x2:
Que de hauts que de bas
C'est la vie dans ce monde
Triste réalité

il faut que d'autres naissent d'autres meurent dans ce monde
triste réalité
pendant que d'autres crient d'autres rient dans ce monde
triste réalité

[Refrain]

so fire x4
(are you ready ???) let's go !!!

pendant que d'autres travaillent d'autres gens meurent dans
ce monde triste réalité
Il faut que d'autres veillent, d'autres dorment dans ce monde
triste réalité

[Refrain]

so fire x3
est ce que sa va ??

pendant que d'autres naissent d'autres meurent dans ce monde
triste réalité
pendant que d'autres chantent d'autres pleurent dans ce monde
triste réalité
so fire (weahhh !!) (est ce que sa va ??)
(are you ready ???) let's go !!!
(est ce que sa va ?? x4)