POD Depression radio show
PESME :: 2004 2005 2006 2008

: :: Soul food - pesme 2004


Aleksandar D. Kostić
DAVE ALVIN ''THE MAN IN THE BED"
[Ashgrove_Yep Roc]

Kada sam pre gotovo dvadeset godina prvi put čuo zvuk gitare - a jedva nešto kasnije - i glasa Dejva Alvina, odmah mi se učinilo da to neće biti veza za jednu noć, nedelju, mesec ili sezonu. I zaista, iako sam u međuvremenu pregurao milione slušalačkih iskustava, saznanja, prosvetljenja i razočarenja - svaki novi album ovog kalifornijskog gospodina i dalje očekujem i preživljavam sa posebnim apetitima, uveren kako je njegov opus jedno od najvećih blaga na koje sam nabasao u dosadašnjem životu. Jednako vešt sa akordima koliko i sa rečima, čvrsto ukotvljen u najdublje, najlepše i najizazovnije vode okeana tradicionalne američke popularne muzike, sav satkan od neposrednih i dugotrajnih iskustava sa prašnjavih drumova i iz memljivih krčmi i klubova, ovaj čovek je u sebi objedinio sočnu strast legendarnih bluzera i lucidnu konciznost tamošnjih giganata kratke proze, odavno potpisavši pesme kojih se ne bi postideli ni Robert Džonson, Vudi Gatri, Henk Vilijams, Bob Dilan, Grem Parsons ili Tauns van Zant.

A da ovo prizivanje Najvećih nije tek isprazna retorika bez argumenata i smisla, vrlo ubedljivo svedoči njegov perfektan novi album ''Ashgrove'' (Yep Roc, 2004), definitivno inspirisan upravo onom muzikom kakvu je nekada na bezimenim raskršćima (ne)srećnicima delio sam Đavo. Naravno, pre pesnik urbanih nego ruralnih bespuća, Alvin je dotično nasledstvo originalno transformisao u novomilenijumsku mitologiju, retko pristajući na rešenja koja bi se mogla nazvati prostim ili providnim. U tako uzbudljivo uspostavljenom odnosu kreativnih snaga i sredstava verovatno ključno mesto zauzima pesma ''The Man In The Bed'', retka prilika da se popularna muzika (arhaična ili moderna, svejedno!) frontalno sučeli sa tako bremenitom poetskom temom kakva je tanatofobija - strah od smrti.

Nastala delimično iz potrebe za posvetom autorovom pokojnom ocu, a drugim delom izvesno i u nameri da nekom vrstom bajanja Alvin potera zlu kob umiranja i konačnosti što dalje i što duže iz vlastitog dvorišta, ova pesma se teško može uporediti sa ma čime što nam je donela muzička 2004. godina.

Zarobljen u teskobni pakao bolničke sobe i kreveta, razapet između svog objektivnog stanja i sećanja na bolju i lepšu prošlost, junak Alvinove pesme (odnosno, on sam!) pomalo podseća na ''Pevajućeg detektiva'' Denisa Potera, jednu od nesumnjivo najkapitalnijih kreacija narativne umetnosti u finišu minulog veka. Prezirući smrt i rugajući joj se u lice Alvin - u stvari - osvaja novi život za sebe i sve nas, a njegova muzika donosi duhovno isceljenje o kojem bezuspešno maštaju mnogi šamani i vračevi.


Svetlana Lazić
RILO KILEY "DOES HE LOVE YOU?"
[More Adventurous_Brute, Beaty/WB]

Treba li da kažem na početku da sam ovu pesmu prvi put čula u "pop depresiji" #165, 23. avgusta? "Ko je ovo, ko je ovo, kako se zove pesma?" pitah posle prve strofe. Ljubav na prvo slušanje. Šapat koji postaje krik u pevanju harizmatične Jenny Lewis, intrigantna melodijska stuktura pesme bez klasičnog refrena, spektakularan „narastajući“ aranžman sa dramatičnom orkestracijom. I povrh svega antologijski tekst.

Ukratko - savršeni indie pop hit. Sa obrtom. To je pokušaj racionalne, „knjiške“argumentacije kvaliteta ove pesme. Njena snaga i veličina za mene, ipak leže u priči, u dramaturgiji ovog tako često u popularnoj muzici prisutnog klišea o ljubavnom trouglu. Zaplet je banalno opšte mesto - zaljubljena ljubavnica puna razočaranog razumevanja, muškarac-slabić u klopci između intuicije i odgovornosti i „ne-mogu-da-se-opterećujem“ žena sa ciljem. Neodoljivost baš ove situacije, leži u njihovoj izmišljenoj komunikaciji - još od vremena fatalne Jolene ne čuh tako iskrenu i bolnu ispovest jedne žene drugoj. Jedna, za koju je i „trenutna neizvesnost bolja od umorne i usamljene sudbine“ i druga, koja se „vezala jer je mislila da će joj proći voz“, nekada su verovale da je sloboda najveći ideal. Sada, uhvaćene u ljubavnu mrežu, bore se za vazduh – između prepuštanja i istrajavanja, poveravanja i pravdanja stoji neodlučni On. U tom savršenom imaginarnom dijalogu one su se razumele – jedna je prećutno molila, druga se očajna povukla. I nešto je umrlo u svakom od njih.

"Does he love you?" Između želje i potrebe, između strasti i sigurnosti, između nade i razočarenja, između bežanja i vraćanja tražimo odgovor. I tražimo načine da opstanemo u suludoj ljubavnoj iluziji. Čak i kad znamo da je kraj tužan.


Žikica Simić

DRIVE-BY TRUCKERS "Danko/Manuel"
[The Dirty South_East West]

Rokeri, umrli od overdoze ili opasnog života, nisu samo martiri paralelnog univerzuma naseljenog sve manjom skupinom vernika koji ne znaju da se šesta decenija dvadesetog veka završila pre sto godina. Oni su novi heroji rok mitologije. Zauzimaju mesto koje su u rok pesmama imali odmetnici, desperadosi, usamljeni vlasnici promašenih života, buntovnici sa i bez razloga, «jahači belih linija» na beskrajnim autoputevima, narkomani koji liče na zalazak sunca.

Tako bar izgleda kad se slušaju ploče najboljeg novog južnjačkog benda Drive-By Truckers. Nekad su pripovedali o poginulim članovima skupine Lynyrd Skynyrd. Danas, na novom albumu "The Dirty South", pričaju o Ričardu Manuelu, Riku Danku i Karlu Perkinsu. Ovakva strategija omogućava da se iskonske rok priče iskažu na nov i originalan način. Pesma "Danko/Manuel" pokazuje da ples, koji u svemu što postoji igraju život i smrt, odnosno mit i zbilja, nigde nije tako zavodljiv kao u rok muzici.


Miloš Ivanović Kepa
BOBAN PETROVIĆ “Prepad”
[Žur, RTVLJ]

Ne sećam se kad sam u beskraj vraćao na početak neku domaću numeru (posebno ove najgore u novijoj istoriji domaće muzike), kao što sam to činio tokom godine sa ovim Bobanovim biserom.

Očigledna njegova karizma pravog gradskog mangupa zaštitnički pokriva svaki od gomile loše otpevanih tonova i banalnosti isilovanih rima.

Svemirska svirka i doktorat od aranžmana podupiru neverovatnu srčanost sa kojom iznosi jeftinu lovačku priču praveći je ubedljivijom, istinitijom i životnijom od bilo kog pametovanja sadašnjih velikana scene. Pomislio sam da ako je budem dovoljno puta puštao u etar možda ta zarazna i pozitivna goruća ambicija dotakne još nekog sličnog i možda stvari nisu dibidus izgubljene.

Posledična opsesivna potraga za prenebregnutim herojima domaćeg zvuka napravila mi je 2004. godinu, jednom od zvučno najluđih ali i najlepših do sad.


Aleksandra Nikšić
MARK LANEGAN BAND “One Hundred Days”
[Bubblegum, Beggars Banquet]

Šokiravši samu sebe, htedoh prvo da se raspišem o paranoidno-empatičnoj Daft Punk Is Playing At My House (LCD Soundsystem), ali zbog puritanizma Pop-depresije da se treba držati 2004.godine, morala sam da odustanem, jer će se ova pesma zvanično pojaviti tek za koju nedelju.
Iz istog razloga, samo vremenski unazad, prisiljena sam da odbacim i najlepši ljubavni stih ikada

" and while the world falls apart, you've got my soul I've got your heart"

(naravno, The Dears i Autonomy)

Pa sam onda malo prelistavala, motala tamo-vamo, naletela na dragog Grega Dullija koji kao da meni peva "Black Is The Color Of My True Love's Hair", ali je to ipak kaver, "Oh, Baby" mi je Jason Pierce pevao ove godine, ali je iz prošle i tako... Buuuuuum...

Zašto flertovati kad prava ljubav zamene nema? Progovorio je, u poslednje dve godine više nego u Sjetl-fazi zajedno, postao, nekako, pristupačniji svima (ne znam baš da li mi se to dopada ili ne), ali ipak, nije napravio nijedan ustupak. Da. Mark Lanegan. "Bubblegum" je ona savršena žvaka za sve adikte čišćenja zvučnih tapeta takozvane savremene muzike onim što r'n'r stvarno jeste.
A "One Hundred Days" je sve to. Pesma koju je mogao da napiše samo Mark Lanegan. Taj brod kojim upravlja kao kapetan Ahab vec više od dvadeset godina u potrazi za svojim Mobijem Dikom čini se kao da je uplovio u luku, pustivši plen na miru i ostavivši za sobom svako iskušenje.

Naravno, niko drugi nije mogao ni da je otpeva, ali to je već druga priča.


Slobodan Vujanović FrEEdom
AVRIL LAVIGNE "Don’t Tell Me"
[BMG]

Kada sam prvi put čuo ovu pesmu prevrnuo sam očima i pomislio: O (fakin!) NEeee!... Siguran sam da mnogi od vas misle da je na tome i trebalo da ostanem. Siguran sam da je neko (pa i ja sam) očekivao da bi unutar ovog izbora zapravo trebalo (morala!) da se nađe neka pesma PJ Harvey. (Nešto ozbiljnije... Nešto sa pedigreom... Nešto za renome... Ovo opet NIKAKO ne znači da su potpisnici ostalih pesama birali pesme po nekom od tih aršina. Nisam ni ja, to hoću da vam kažem)

Don’t Tell Me je pesma o mlađahnoj devi koja nije niti Virgin Suicide, niti Like A Virgin tip, već sasvim obična devojka koja u sopstvenoj netaknutoj prirodi prepoznaje svoj autentični dragulj, koji ako jednom izgubi, više niko neće moći da joj vrati, čak ni ako bi taj „went down and got it for you“. Stvar bi, dakako, bila zanimljivija da Avril ima 49, a ne 19 godina.

Iako je moja vršnjakinja Alanis pre par godina poručivala da je blowjob pored kokica esencija bioskopskog uživanja, iako trilioni tek zapištoljenih&zakajliranih repera zatrpavaju (M)TV ekrane tonama sisa i dupeta, iako Britney ovih dana kada upoznaje nekoga češće govori Ooops nego Spears, Avril Lavigne sa svojim kratkovidim puritanizmom postaje, zapravo, najiskrenija i najautentičnija rock chick.

Vratimo se par decenija unazad, kada je mala Poly Jean, odrastajući u selu Behindgodsfeet, pored Norfolka, inicirala devojčicu u ženu tako što je tajne menstruacije i pomahnitalih Na Gig hormona delila sa crnimdacrnjenemogu biti kokoškama na svom imanju, a sve što je ona tada želela bilo je da bude (normalna, barem, kao) Avril. A da je to mogla, odgovor na zavlačenje tuđe ruke u njene gaće bio bi isti- Did you think that I was gonna give it up to you, this time? / Did you think that it was somethin I was gonna do and cry?

Žene koje su sposobne da svoja najosteljivija uverenja podele sa nama ovako neumoljivo iskreno uvek bude moje poštovanje. A to je, opet, najjednostavniji način da ta uverenja promenite… ?


Aleksandar Lazarević
BILLY BOB THORNTON "The Wind"
[Enjoy every sandwich: The songs of Warren Zevon, Artemis]

Mislim da je ideja o priči u vezi samo jedne pesme potpuno čudna pošto ljudi koje si izabrao najveći deo života (osim u snovima) provode uz muziku i godišnje preslušaju mnogo albuma no ... sam si to tražio.

Postoje dve vrste autora. Oni koji prave pesme i oni kojima pesme dolaze
same. Prvi se tokom cele karijere vrte u krug, drugi pomeraju granice. Stoga
svako putovanje kroz zvuke može biti muzičko i mentalno. Prepuštanje je
jedno, a slušanje muzike i analiza nešto sasvim drugo. Kada čujes pesmu i
kažeš da ima "nešto" to je upravo ono o čemu sam malo pre pisao. Nije bitno
kakav je aranžman, instrumentacija ili produkcija, pesma koja je sama došla
zvuči savršeno u bilo kom obliku i pakovanju (npr: Cracklin' water).

"The Wind", pesma koju Warren Zevon nije uspeo da objavi nalazi se na
ENJOY EVERY SANDWICH: THE SONGS OF WARREN ZEVON tribute albumu koji upravo zbog izvođenja Billy Bob Thorntona ne može dobiti više od dve zvezdice jer pored te pesme sve ostale zvuče tek kao puko popunjavanje albuma. The Wind u izvodjenju B.B.T. sublimira sve vrste emocija upakovane u idealnu
kombinaciju akustične i električne gitare. The Wind je najbolji epitaf Warrenu Zevonu i svim ljudima od kojih smo učili šta je dobra muzika, a koji su otišli u 2004. Milestoneovi više nisu tu. Ni Cash, ni Zevon, ni Peel... Dvehiljadečetvrta je promenila budućnost i otvorila mnogo mogućnosti. A kuda dalje ... bilo kuda. Granice ne postoje. Oni koji su ih čuvali više nisu tu.



DAVE ALVIN "The Man In The Bed"
The man in the bed isn’t me
Now I slipped out the door and I’m runnin’ free
Young and wild like I’ll always be
No the man in the bed isn’t me.

And these tremblin’ hands, they’re not mine
Now my hands are strong and steady all the time
They can swing a sledge hammer or soothe a baby that’s cryin’
These trembling hands, they’re not mine.

Now the nurse over there doesn’t know
That I ain’t some helpless old so-and-so
I could have broken her heart not that long ago
Now the nurse over there doesn’t know.

That the man in the bed isn’t me
‘Cause I slipped out the door and I’m runnin’ free
Young and wild like I’ll always be
The man in the bed isn’t me.

I’m the man I’ve always been
I’m the kid who rode the rails through the Great Depression
I fought in the big war and marched for the Union
I’m the man I’ve always been.

So don’t believe what the doctors say
They’re just makin’ things up so they can get paid
Yeah, and it ain’t me they’re talkin’ about anyway
So don’t believe what the doctors say.

‘Cause the man in the bed isn’t me
Well I slipped out the door and I’m finally free
Young and wild like I’ll always be
No the man in the bed isn’t me

No the man in the bed isn’t me
No the man in the bed isn’t me.


RILO KILEY "Does He Love You?"
Get a real job
Keep the wind to your back and the sun on your face
All the immediate unknowns are better than knowing this tired and lonely fate.
Does he love you?
Does he love you?
Will he hold your tiny face in his hands?

I guess it's spring; I didn't know
It's always seventy-five with no meltin' snow
A married man, he visits me
I recieved his letters in the mail twice a week

And I think he loves me
and when he leaves her
he's coming out to California

I guess it all worked out
There's a ring on your finger and the baby's due out You share a place by the park and run a shop for antiques downtown
And he loves you, yeah he loves you, and the two of you will soon become three
And he loves you, even though you used to say you were flawed if you weren't free Let's not forget ourselves good friend
You and I were almost dead
And you're better off for leavin'
Yeah you're better off for leavin'Late at night, I get the phone
You're at the shop sobbin' all alone
Your confession is coming out
You only married him, you felt your time was running out

But now you love him, and your baby
At last you are complete
But he's distant and you found him on the phone pleading saying
'baby I love you and I'll leave her and I'm comin' out to California'

Let's not forget ourselves good friend
I am flawed if I'm not free
and your husband will never leave you, he will never leave you for me


DRIVE-BY TRUCKERS "Danko/Manuel"

Let the night air cool you off.
Tilt your head back and try to cough.
Don't say nothing 'bout the things you never saw.
Let the night air cool you off.

I ain't living like I should.
A little rest might do me good.
Got to sinking in the place where I once stood.
Now I ain't living like I should.

Can you hear that singing? Sounds like gold.
Maybe I can only hear it in my head.
Fifteen years ago we owned that road
now it's rolling over us instead.

Richard Manuel is dead.

God forbid you call their bluff.
Like the nightmares ain't enough.
Remember when we need to think that we were tough?
God forbid we call their bluff.

First they make you out to be
the only pirate on the sea.
Then they say Danko would have sounded just like me.
«Is that the man you want to be».

Can you hear that song? It sounds like gold.
Maybe I could make it bigger overseas.
Fifteen years ago we owned this road
now it only gives us somewhere else to leave
Something else you can't believe.

Can you hear that singin? It sound like gold.
Maybe I can hear poor Richard from the grave
singin' where to reap and when to sow
when you've found another home you have to leave.
Something else you can't believe.


BOBAN PETROVIĆ "Prepad"
plava, bog i telo,
uživo prava bomba
odmah sam smotao uz škripu
na trotoar pun sveta
" molim te, pomozi mi!
kako da stignem do najbliže pošte?"
a ona mi pokaza na
ulaz kraj nas
prepad

slegnutih ramena uđoh u poštu,
mada nemam nikakvog posla
i strpljivo sam stao u red iza nje...
reših da joj priznam da sam tu samo zbog nje,
kao uzgred, zamolio sam je za broj telefona
"ne mogu da ti ga dam,
pa ja te, uostalom, prvi put vidim"
" ne brini srešćeš me još koji put"
prepad

samo da večeras dođe na žur
bilo bi sigurno sve mnogo lakše
uz muziku i igru postala bi lagan plen
prepad

kad spazismo da pauk odnosi moj auto
smilovala se uz: "e, baš sam luda!"
krenula je sa mnom, doduše,
uz mnogo truda,
prepad


MARK LANEGAN BAND "One Hundred Days"
When the willow bends towards the end of day
And twilight falls again
To the funny sound that a blackbird makes
Twilight falls again
As no good reason remains, I'll do the same
Thinking of you
One day a ship comes in, one day a ship comes in
But I can't say how or when
But I know somewhere the ship comes in every day
There is no morphine, I'm only sleeping
There is no crime to dreams like this
And if you could take something with you
It would be right
Something good
From my fingertips, the cigarette throws ashes to the ground
I'd stop and talk to the girls who work this street, but I got business farther down
Like one long season of rain, I will remain
Thinking of you
One day a ship comes in
From far away a ship comes in
One hundred days you wait for it
And you know somewhere the ship comes in every day
There is no morphine, I'm only sleeping
There is no crime to dreams like this
And if you could take something with you
It would be bright
Just like something good
One day a ship comes in
One hundred days you wait for it
Something bright
Something so good
One hundred days
A ship comes in every day
You know it's good
You know it's good
A ship comes in every day
One day a ship comes in
Its good
When it's something good


AVRIL LAVIGNE "Don’t Tell Me"
You held my hand and walked me home I know
While you gave me that kiss it was something like this it made me go ooh ohh
You wiped my tears, got rid of all my fears, why did you have to go?
Guess it wasn't enough to take up some of my love
Guys are so hard to trust
Did I not tell you that I'm not like that girl?
The one who gives it all away

Did you think that I was gonna give it up to you, this time?
Did you think that it was somethin I was gonna do and cry?
Don't try to tell me what to do,
Dont try to tell me what to say,
Your better off that way

Don't think that your charm and the fact that your arm is now around my neck
Will get you in my pants... I'll have to kick your ass and make you never forget
I'm gonna ask you to stop, thought I liked you a lot, but I'm really upset
Get out of my head get off of my bed yeah thats what I said
Did I not tell you that I'm not like that girl, the one who, throws it all away

Did you think that I was gonna give it up to you, this time?
Did you think that it was somethin I was gonna do and cry?
Don't try to tell me what to do,
Dont try to tell me what to say,
Your better off that way

This guilt trip that you put me on won't, mess me up I've done no wrong
Any thoughts of you and me have gone away

Did you think that I was gonna give it up to you, this time?
Did you think that it was somethin I was gonna do and cry?
Don't try to tell me what to do,
Dont try to tell me what to say,
Your better off that way

Better off that way
I'm better off alone anyway